STP
Spanning Tree Protocol (IEEE 802.1D) — sprečava petlje u L2 mreži tako što logički blokira redundantne linkove.
switchingSTP (Spanning Tree Protocol), definisan u IEEE 802.1D standardu iz 1990. godine, sprečava petlje (loops) u Layer 2 mreži. Bez STP-a, redundantni linkovi (dva kabla između istih switcheva za failover) izazvali bi broadcast storm — paketi bi kružili u beskonačnost dok ne sruše switcheve. STP automatski blokira “višak” linkova i ostavlja samo jedan aktivan put do svakog uređaja.
Kako radi (osnove)
- Switchevi razmenjuju BPDU (Bridge Protocol Data Unit) pakete preko svakog porta.
- Bira se root bridge — switch sa najnižim Bridge ID (priority + MAC).
- Svaki switch računa najjeftiniji put do root-a (po brzini linka — 10G < 1G < 100M).
- Portovi koji nisu na najjeftinijem putu se blokiraju (logically blocked, physical link i dalje aktivan).
- Ako aktivan link padne, blokirani port se aktivira u 30–50s (RSTP skraćuje na 1–6s).
STP states
- Disabled — port admin down.
- Blocking — prima BPDU, ne forwarduje saobraćaj.
- Listening — prelazi (15s).
- Learning — uči MAC adrese (15s).
- Forwarding — pun rad.
Praktičan savet
Klasičan STP je danas legacy — koristi RSTP ili MSTP jer je 50s prelaz neprihvatljiv. Većina modernih switcheva koristi RSTP po defaultu. Uvek konfiguriši root bridge eksplicitno (najveći switch sa najnižim priority 4096) — bez toga, najstariji uređaj sa najnižim MAC-om postaje root, što često nije optimalno.
Bezbednosne funkcije
- BPDU Guard — gasi access port ako primi BPDU (znak da neko spojio neovlašćeni switch).
- Root Guard — odbija BPDU sa boljim priority (sprečava napadača da postane root).
- Loop Guard — sprečava unidirectional link da napravi crnu rupu.
STP vs RSTP vs MSTP
STP (802.1D, 30–50s convergence) je legacy. RSTP (802.1w, 1–6s) je standard danas. MSTP (802.1s) dodaje per-VLAN STP instance — koristan u kompleksnim mrežama sa više VLAN-ova i različitim topologijama.